reliable web hosting

A  B  C  Č  Ć  D  Đž  Đ  E  F  G  H  I  J  K  L  LJ  M  N  NJ  O  P  R  S  Š  T  U  V  Z  Ž
Ekologija (grč. oikos: dom, prebivalište + logos: nauka) je nauka o životnoj okolini. Pojam ekologija je uveo Charles Darwin 1856. u svojoj knjizi “Porijeklo vrsta”.Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i matematici. U zadnje vrijeme, informatika igra veliku ulogu u sintezi i sabiranju ekoloških podataka. Ekologija potiče od grčkih riječi oikos :dom i logos :rasprava, izučavanje.

Ekologija pokušava da pronađe odgovor i riješenje brojnim problemima okoliša koji nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su ljudskog porijekla. Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih teških metala i pesticida. Nuklearne elektrane proizvode velike količine radioaktivnog otpada, čija manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde. Ovakvi problemi su samo par primjera.

Dakle, ekologija se suočava sa problemima u okolišu. Odgovori nisu uvijek evidentni ni jednostavni ni lagani.

Ekologiju je vrlo teško svrstati kao ostale, preciznije nauke, kao matematika ili biologija Početkom 20-tog vijeka, naučnici iz raznih disciplina su se postepeno suočavali sa problemima čiji odgovor je zahtijevao sintezu iz dvije, ili čak tri razne nauke. Prije toga, hemičari su se bavili isključivo hemijom, biolozi biologijom, fizičari fizikom. Početkom 1960-tih godina, čuveni američki biolog, Rachel Carson, je napisala revolucionarnu knjigu, The Silent Spring (1962.): (Tiho Proljeće). Centralna tema ove knjige je bila žestoka kritika upotrebe pesticida DDT, koji je prouzročio razne mutacije u brojnoj flori i fauni. Ova knjiga je zabilježila visok broj prodaja i konzekventno je ‘probudila’ ekološku svijest. Ukratko rečeno, ekologija je rođena u 20-tom stoljeću, mada se ipak može reći da su ekolozi, tj. da je ekološki prilaz problemima, postojao daleko prije toga.

Ekološka mreža
Ekološka mreža predstavlja međusobno povezana ili prostorno vrlo bliska područja od velikog ekološkog značaja koja značajno doprinose očuvanju biološke raznolikosti.
Ekološki koridor
Ekološki koridor je dio ekološke mreže kojim se vrste kreću od jednog do drugog lokaliteta.
Ekološko stanje vode
Ekološko stanje koje može biti vrlo dobro, dobro, umjereno dobro i loše, izražava kvalitet strukture i funkcije vodenog ekosistema površinskih voda, uzimajući u obzir fizičko-hemijska obilježja vode, protok, te fizičke osobine vodnog sistema, a značajnije se usredotočuje također i na biološki sastav ekosistema.
 
EMERALD mreža (Smaragdna mreža)
To je ekološka mreža koja obuhvata područja od posebnog interesa zaštite i nastala je u sklopu primjene Bernske konvencije (Konvencija o zaštiti divljih evropskih vrsta i prirodnih staništa) i obuhvata sve zemlje Evrope kao i dio zemalja u Africi (Tunis, Maroko, Senegal i Burkina Faso). EMERALD mreža zasniva se na istim principima kao NATURA 2000 i predstavlja njen nastavak prema državama koje nisu članice Europske unije.
EUFORGEN (European Forest Genetic Resources Programme)
Evropski program saradnje na unapređenju zaštite i održivog korištenja šumskim genetskim resursima.
Eutrofikacija
Proces povećanog prihranjivanja vodenoga ekosistema hranjivim tvarima, zbog čega dolazi do pojačanog razvoja primarnih proizvođača organske tvari.
Ekološka stabilnost
Ekološka stabilnost predstavlja sposobnost okoliša da prihvati promjene prouzrokovane vanjskim utjecajem i da zadrži svoja prirodna svojstva.
Etat
Etat je drvna zaliha ili površina šuma koja je predviđena za sječu. Etat se planira za 1 godinu, za polurazdoblje i za razdoblje (godišnji, 10 godišnji, 20 godišnji). Za zaštitne šume, šume s posebnom namjenom i šume ograničenog korištenja određuje se usmjereni etat, a u skladu sa svrhom zbog koje su takvim proglašene.
EIONET (European Environment Information and Observation Network)
Europska informacijska i promatračka mreža predstavlja mrežu u kojoj se nalaze podaci o okolišu iz preko 300 institucija, a mreža ima partnere u 52 zemlje.
EPER
Evropski registar emisijskih onečišćivača, prvi je sveevropski registar industrijskih emisija u zrak i vodu, pokrenut u februaru 2004. godine.
EPER pruža prvi put javnosti dostupan detaljan informacijski prikaz emisije 50 različitih otpadnih tvari 9.256 velikih i srednje velikih industrijskih postrojenja uključujući svinjogojske i peradarske farme u EU te u Norveškoj i Mađarskoj.
Prema EPER-u, države članice trebaju podnijeti trogodišnja izvješća o emisijama otpadnih tvari svojih industrijskih postrojenja u zrak i vodu, koje moraju biti naznačene ako su premašile granične vrijednosti iz Aneksa A1 EPER Odluke. Godine 2001. prvi su put objavljeni podaci o emisijama (iako su zemlje članice mogle dati podatke i za 2000. i 2002).
EMS (Environmental Management System)
EMS je sistem menadžmenta okoline je sistem kojim se poboljšavaju performanse prema okolini minimiziranjem štetnog uticaja na okolinu kao rezultat svojih aktivnosti.
EMS se može razviti i implementirati na dva načina:
1. Kao program interne minimizacije otpada prema internim standardima za zaštitu okoline
2. Kao formalni i standardizirani EMS (ISO 14001 i EMAS)
EPRTR (European Pollutant Release and Transfer Register)
Evropski registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari  je potpuno integrisani sistem podataka o emisijama koji će zaživjeti 2009. godine.
EPRTR će uključivati emisije iz difuznih izvora kao što su prometnice, zračni prijevoz, prijevoz brodom i poljoprivreda kao i veliki industrijski izvori koji se trenutno nalaze u EPER-u. Prva godina za izvještavanje prema E-PRTR je 2007., a Europska komisija će ih javno objaviti u jesen 2009. godine.
EUNIS (European Nature Information System)
Europski informacijski sustav o prirodi je online baza podataka koju vodi Evropska agencija za okoliš (EEA) kao unaprijeđena verzija klasifikacije stanišnih tipova. Njena je primjena obvezna u izradi redovnih izvještaja svake zemlje za EEA.
Usprkos stalnom razvoju evropske klasifikacije stanišnih tipova, niti jedna od njih ne pokriva sve specifičnosti pojedinih zemalja pa se u mnogima pristupilo izradi nacionalnih klasifikacija stanišnih tipova.
Ministar
ADMINISTRATIVNI POSTUPCI
ADMINISTRATIVNI POSTUPCI
Kantonalni zavod za prostorno uređenje
Stetnost buke
Plan zaštite okoliša USK
Plan zaštite okoliša USK
Okolišna dozvola
Okolišna dozvola
Uputstvo elektronskom unosu podataka
Uputstvo elektronskom unosu podataka
Zahvalnice
Pristup Vašoj e-mail adresi
Pristup Vašoj e-mail adresi